Prokletnici (prevod)
Moje ime je Shosanna Dreyfus i ovo je lice.. jevrejske osvete!e. - Inglourious Basterds Film koji je jako specifičan zbog činjenice da će jednom dijelu publike film biti u potpunosti odbojan, drugi će ostati neutralan dok će treći dio publike ostati oduševljen. Svakako, ovo je zbog činjenice da iza ovoga stoji jedno od najvećih imena u svijetu filma čiji sam spomen izaziva ogromno poštovanje kod publike, Quentin Tarantino. Tarantino kao i u svim ostalim svojim filmskim ostvarenjima, svoju ideju prenosi na scenario bez dlake na jeziku i bez obaziranja da li je film uvredljive prirode i upravo zbog tog ekstremnog stava se ubraja među najveće režisere svih vremena. Film ustvari prikazuje alternativni završetak drugog svjetskog rata. Otvaranje filma se odvija prelijepo urađenom scenom kada Hans Landa a.k.a „The Jew Hunter“ (Christoph Waltz) ulazi na malo imanje u Francuskoj u potrazi za skrivenim jevrejima. Naravno, kao i u većini Tarantinovih filmova, likovi negativaca su urađeni na taj način da jednostavno počnete da navijate za pogrešnu stranu. Početna scena koja ima možda i najveći značaj za ostatak filma završava bijegom mlade francuske jevrejke Shoshanne nakon pogubljenja njene porodice i čuvenom rečenicom Hansa Lande „Au revoir Shoshanna“ aludirajući na ponovno sretanje u budućnosti. Drugo poglavlje nas upoznaje sa „Prokletnicima“, grupom jevrejskih amerikanaca, na čelu sa komandantom Aldom Reinom (Brad Pitt), koji ulaze u Francusku u potragu za manjim nacističkim grupama, skupljajući skalpove mrtvih nacista, dok preživjelim urezuju svastike na čelu kako bi čitav život ostali obilježeni kao nacisti. Iako se u filmu koriste prava imena njemačkih vrhovnih činovnika film ne prati tačne istorijske događaje i ispunjen je specifičnim humorom po čemu film kada se utisci slegnu i ostaje prepoznatljiv. Zaplet počinje kada se mladi njemački oficir i junak trećeg rajha zaljubljuje u Shoshannu (sad već sa promjenjenim imenom u Emmanuelle Mimieux zbog događaja iz prošlosti i ugroženosti jevrejskog naroda u tadašnjoj Francuskoj) koja živi od održavanja bioskopa u Parizu koji je naslijedila od svoje tetke. Kada mladi oficir predlaže da se premijera filma „Ponos Nacije“ u kojem baš on glumi glavnog lika prikaže u njenom bioskopu i saopštavajući da će svi bitni ljudi Trećeg Rajha biti prisutni, Shoshanna počinje da sprema plan da bi osvetila svoju porodicu. Radnja iako prilično kompleksna, sa mnoštvom sporednih likova koji ulaze i izlaze iz filma, ipak je veoma interesantna i drži pažnju. Tarantino najveći fokus stavlja na konstantne dijaloge i određene karakterne osobine svakog lika. Film je ocjenjen dosta pozitivno od strane kritičara i nominovan je za mnoge nagrade. Nije se izborio za nagradu za najbolji film ili za najbolju glavnu ulogu, međutim Chtsoph Waltz je potpuno zasluženo pokupio sve simpatije te samim tim osvojio većinski broj nagrada za najbolju sporednu ulogu na većim festivalima (Oskar za najbolju sporednu ulogu, zlatni globus za najbolju sporednu ulogu, Kanska nagrada za najboljeg glumca..). Ukoliko niste ljubitelj Tarantinovih filmova svakako treba da mu pružite šansu, ukoliko volite Tarantinove filmove, a ovaj ste propustili, itekako zaslužuje vašu pažnju!
0 Comments
Nedodirljivi (prevod)
Moja prava invalidnost zapravo nije to što sam u kolicima. Nego što sam ostao bez nje. - The Intouchables Bez obzira na to da li ste fanovi biografskih drama ili ne, treba uzeti u obzir da je upravo ovaj film za samo dva mjeseca postao drugi najuspješniji francuski film svih vremena. Iako sama radnja filma na prvi pogled izgleda prilično izlizano, patetično pa čak se može reći i dosadno, uvjeravamo vas da ovaj film nosi puno više nego što očekujete. Ovaj film koji prati istinitu priču svakako se ubraja u jedan od onih filmova koje ćete imati želju da gledate više od jednog puta i svaki put će ostaviti utisak kao da ga gledate po prvi put. Priča filma počinje u getu Pariza gdje se upoznajemo sa likom Driss-a (Omar Sy) koji je sitni kriminalac i najstarije dijete u porodici te je na njemu zadatak da održava red u porodici koju čini sedmoro djece u svega dvadeset kvadrata. U isto vrijeme, u centru Pariza prikazuje nam se scena Philippa (Francois Cluzet), bogatog kvadriplegičara koji je ostao paralizovan od vrata na dole prilikom nesreće na paraglajdingu, i trenutno traži novog ličnog staratelja. Njihovi životi se susreću kada se Driss, koji je unatoč svojoj teškoj situaciji izuzetno pozitivan i duhovit lik, pojavljuje na konkursu za posao samo da bi dobio potpis da je pokušao da nađe posao kako bi nastavio primati socijalnu pomoć. U ovom dijelu filma nam je prikazan čitav konkurs i svi drugi kandidati u kojem se jasno ogleda stereotipnost stavova o invalidima gdje je većina kandidata dijelom sažaljevalo invalida dok su drugim dijelom pokazivali lažnu skromnost zbog Philippovog novca i zbog posla. Nakon Drissovog konkursa za posao (za koji nije kvalifikovan) u kojem se prvi put pojavljuje njegov fenomenalni smisao za crni humor i prožima se čitavim filmom, Philipp mu nudi posao iz razloga što mu se po prvi put nakon dugog niza godina neko ne obraća ponizno i iz sažaljenja već, šta više, sa određenom dozom drskosti. Iako je na početku izbor kandidata izgledao kao nepromišljen i loš potez, kako radnja filma odmiče Driss počinje da pokazuje svoju emotivnu stranu i između njega i Philipp-a počinje jedno predivno prijateljstvo. Philipp iako je prikazan kao izuzetno uspješan i bogat čovjek, kasnije u filmu saznajemo kako je samo par mjeseci nakon nesreće izgubio svoju voljenu ženu sa kojom nikada nije mogao da ima dijete te su se na kraju odlučili na usvajanje. Istovremeno saznajemo kako je Driss, najstariji sin u velikoj simorašnoj porodici porijeklom iz Senegala, kao jako mali odvojen od roditelja kada su ga uzeli stric i strina i odveli sa sobom u Francusku jer nisu mogli da imaju svoju djecu. Kako njihove avanture odmiču jasno se uviđa da se naši glavni likovi mogu poistovjetiti sa dva odgovarajuća dijela puzli jer jedan drugom nadoknađuju lične nedostatke i ispunjavaju neizbrisive rupe u njihovim životima. Kao što smo prethodno rekli kako je ovaj film nastao prema istinitom događaju, film je urađen prema romanu Phillipa Pozza Di Borga „Le second souffle“ koji je napisao nakon njegove nezgode na Alpima. Film drži pažnju sve do posljednje minute i osim toga što ćete naučiti da nikada ne treba sa predrasudama ulaziti u neko novo poznanstvo, također ćete naučiti da puno više cijenite svoje prijatelje! |