Istjerivač đavola (prevod)
Napad je psihološki, Damien, i moćan. Dakle, ne slušaj ga. Zapamti, ne slušaj - The Exorcist Film koji je po mišljenju mnogih jedno od najvećih dostignuća u svom žanru. Film koji je otvorio tematiku koja je svojevremeno toliko ledila krv u žilama da je natjerala mnoge moderne režisere na kreiranje „remaka“ ovog filmskog remek djela da bi gledaoci danas mogli makar približno da osjete atmosferu koja je stvarala nesanicu kod publike prije više od četrdeset godina. Nezahvalno bi bilo ne spomenuti Williama Petera Blatya čiji je istoimeni roman bio preteča ovom filmu i koji je omogućio prenošenje priče na velika platna. Priča počinje dijalogom izmedju majke i poznate glumice Chris MacNeil (Ellen Burstyn) i ćerke Regan (Linda Blair) u kojem Chris izjavljuje kako zbog posla moraju da presele u Washington. Unatoč tome što su dočekani od strane porodičnih prijatelja i što su se smjestili u predivnoj kući, kako vrijeme više prolazi sve više se primjećuju promjene u ponašanju mlade Regan MacNeil. U početku je okruženje smatralo da su učestale promjene posljedica nedovoljne pažnje njene majke zbog posla, novog života i usamljenosti mlade djevojke. Međutim, problemi počinju kada Chris na nagovor prijatelja odlučuje da hospitalizuje svoju kćer. Nakon šoka doktora kao i same Chris prilikom saznanja da doktori nikad ništa slično nisu vidjeli, Regan postaje žrtva raznih eksperimenata koji na kraju ne pokazuju nikakve rezultate. Kada već i fizičke promjene postanu znatno vidne na tijelu djevojčice, majka se u očaju okreće bogu i kao zadnju nadu u pomoć poziva sveštenika Merrina (Max von Sydow). Film se dokazao kao dosta uspješan osvojivši Oskara za najbolji scenario, zlatni globus za najbolji scenario, zlatni globus za najbolju sporednu ulogu (Linda Blair), Oskar za najbolji sound mixing, zlatni globus za najbolji igrani film... William Peter Blattye i William Friedkin su naknadno izbacili i dva nastavka, Exorcist II: The Heretic i Exorcist III, međutim nisu pokazali ni približno dobre rezultate kao njihov prvijenac. Film svakako preporučujemo pogotovo iz razloga jer ovaj film spada u grupu „old school“ horora koji na prvo mjesto stavljaju priču, a ne jump scene. U svakom slučaju, nemojte se upuštati u ovaj film sa predrasudama jer je star preko četrdeset godina jer jedno vam garantujemo, a to je da vam strah i nelagodnost neće biti uskraćeni.
0 Comments
37,2 ujutro (Betty Blue) (prevod)
Tonemo u razvrat! - Betty Blue Film koji je izazvao veliku pažnju svojim izlaskom koliko u Francuskoj toliko i u svijetu najviše zbog svoje unikatnosti u svjetskoj kinematografiji. Unikatnost ovog filma široj publici leži u mixu potpuno suprotnih žanrova (tragi-komedija) što ga čini jednim od pionira u svjetskoj kinematografiji. Što je još važnije je ono što je upalo u oko filmskim kritičarima i što je svakako znatno uticalo na kinematografiju danas. Naime, u svijetu je tih godina percepcija gledalaca, kao i režisera, bila mnogo striktinija prema eksplicitnim scenama (prikazivanjem erotskih činova na velikom platnu) nego što je danas. Upravo iz tog razloga, Beinex je preuzeo ogroman rizik ovim poduhvatom usuđujući se da isprovocira potencijalni skandal u tadašnjem društvu, stavljajući na kocku svoju reputaciju, a zatim i reputaciju Francuske kinematografije. Bilo kako bilo, iako je veliki broj kritičara optuživao Beinex-a da je progurao film na kartu iznenađenja publike, iza skoro tri sata filma leži apsolutno predivna ljubavna priča puna metafore i minimalnim dozama patetike. Radnja prati mladi zaljubljeni par, Zorg-a i Betty i njihovu zajedničku životnu priču propraćenu predivnim slikama i prizorima malih priobalnih Francukih gradića. Zorg vodi veoma monotn život koji se svodi na jednostavan rad preko dana koji mu omogućava čisto koliko je dovoljno da preživi, dok noći uglavnom provodi radeći na svom romanu koji piše iz hobija. Tu monotoniju razbija mlada, lijepa i impulsivna djevojka pod imenom Betty sa kojom Zorg ulazi u strastvenu vezu. Kao i svaka veza, i ova je prikazana kao bajka bez kraja, u kojoj dvoje ljudi mogu da prkose čitavom univerzumu. Međutim, disbalans u ovom utopijskom odnosu nastaje onog trenutka kada se počinju primjećivati blage promjene u raspoloženju mlade Betty najčešće propraćene bijesom. Pravo filmsko remek dijelo počinje od onog trenutka kada se uvidi činjenica, koja je u blagim dozama prisutna od samog početka filma, da Betty pati od teškog oblika šizofrenije. Većina ljudi, pa i ja sam, daje najveći značaj prelijepo ubačenim metaforama u određene scene koje bi bez istih ostale prazne. Metafore kreću već od naziva filma s obzirom da "37'2 ujutru“ označava tjelesnu temperaturu sa kojom se bude ljudi koji pate od šizofrenije, dok drugi naziv (Betty Blue) ukazuje na plavu boju sa kojom se u psihologiji obilježava šizofrenija. Mi iskreno preporučujemo ovaj film koji se objektivno ne moze definisati kao „dobar film“ uglavnom zbog činjenice što gledaoci kroz film prolaze od faze histeričnog smijeha do faze blage depresije tako da će ga svako doživjeti na svoj (dobar ili loš) način. Film zahtjeva ozbiljnu psihičku spremnost ali ga svakako vrijedi pogledati zbog činjenice da više nikada nećete pogledati ništa slično. |