Ritam ludila (prevod)
Nije baš moj tempo, da li si brzao ili zaostajao? - Whiplash O fenomenalnoj muzičkoj drami Damien Chazelle-a koja je izašla 23. Oktobra 2014 godine i koja je imala čak pet nominacija za Oskara će se vjerovatno pričati još dugi niz godina. Naime, iako je na dodjeli Oskara film predstavljen kao outsider zbog specifičnosti da je jedan od filmova sa najmanjim budžetom ikada nominovanih za Oskara, svjetski filmski kritičari su prepoznali potencijal. Prema našem mišljenju, taj potencijal upravo leži u činjenici da sam film znatno prelazi granice dodijeljenog žanra i kao glavni motiv, u centar pažnje stavlja međuljudske odnose. Radnja filma od prve do zadnje minute prati odnos između mladog studenta udaraljki Andrewa Neimana (Miles Teller) koji studira na najboljem muzičkom fakultetu u državi i "ozloglašenog" profesora Terrenca Fletcher-a (J.K. Simmons). U filmu je jasno prisutan svakodnevni sukob interesa između dva glavna lika koji su istovremeno veoma slični jedan drugom ali također predstavljaju definiciju sušte suprotnosti. Film konstantno drži pažnju gledalaca tjerajući ih svakom narednom scenom na vršenje psihološke analize oba lika. Ove analize na kraju rezultiraju potpunom transformacijom likova. Andrew Neiman koji je bio prikazan kao mladi ambiciozni zaljubljenik u muziku postaje opsjednut karijerom i prestižom te se odriče svih njemu bitnih stvari u životu zarad potrebe da pobijedi konkurenciju i neprestanom ovisnošću da hrani svoj ego. Sa druge strane, strog ali nevjerovatno talentovani profesor sa darom apsolutnog sluha Terrence Fletcher taj isti dar koristi prvenstveno da sačuva reputaciju fakulteta, a na korištenje istog dara za širenje znanja svojim studentima gleda kao na sporednu stvar. Whiplash je na dodijeli Oskara 2015. godine bio nominovan za najbolji film, film editing, sound mixing, najbolji scenario kao i za nagradu za najbolju sporednu ulogu. Iako, nažalost, film nije dobio nominaciju za najbolju glavnu ulogu uprkos gotovo perfektnoj glumi mladog Miles Tellera, Whiplash je svakako bio vjetar u leđa u njegovoj već blistavoj karijeri. Ipak, na kraju, J.K. Simmons je odbranio svoju reputaciju uzevši apsolutno zasluženog Oskara za najbolju sporednu ulogu uprkos jako teškoj konkurenciji (Mark Ruffalo, Edward Norton, Robert Duvall i Ethan Hawke). Svakako preporučujemo ovaj film koji je prikladan za sve uzraste, za bilo kakvo raspoloženje i koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim bez obzira na to da li ste muzički zaljubljenici ili ne.
0 Comments
|